Što su biološki lijekovi ?
Biološki lijekovi su lijekovi čiji se aktivni sastojak proizvodi na „biološki“ način u živom organizmu (kvasac, bakterije). Klasični lijekovi proizvode se "kemijski", tj. procesima kemijske sinteze.
Biološkim procesom možemo proizvesti molekule tisuću puta više molekula nego tradicionalnom kemijskom sintezom. Najčešće korišteni lijek u svijetu (paracetamol) sastoji se od 20 atoma, dok se biološki lijek može sastojati od 20 000 atoma (tipično monoklonsko protutijelo).
Koje biološke lijekove znamo?
Najpoznatiji biološki lijek je inzulin, hormon bez kojeg ne mogu preživjeti dijabetičari tipa 1.
Biološkim lijekovima smatraju se i drugi hormoni, cjepiva, genska terapija, krv i njezini pripravci, terapijski alergeni, terapijski peptidi i proteini, fuzijski proteini, onkolitički terapijski virusi, CAR-T stanice, monoklonska protutijela, konjugati protutijela i lijekova te mnogi drugi.
Većina sadašnjih bioloških lijekova su monoklonska protutijela. Ako vam liječnik želi propisati novu terapiju i kaže da je to biološki lijek, vjerojatno je riječ o nekoj vrsti monoklonskog protutijela.
Što su monoklonska protutijela?
To su prirodne proteinske molekule organizma koje imaju sposobnost selektivnog vezanja za strukture (antigene) na površini stanice i na taj način proizvode učinak (šalju signal) ili, obrnuto, ne proizvode nikakav učinak, već samo blokiraju određeno mjesto tako da se tamo ne može vezati niti jedna druga molekula tj. blokiraju signal.
- Na taj način se monoklonska protutijela vežu za jedan određeni antigen
- Poliklonska protutijela mogu se vezati na više antigena
- Postoje i bispecifična monoklonska protutijela koja se mogu vezati na točno dva različita antigena
Monoklonsko protutijelo može se prepoznati po nazivu aktivnog sastojka, koji završava s -mab. Nomenklatura monoklonskih protutijela ima svoja pravila po kojima je moguće dešifrirati njihovu terapijsku namjenu, kao i njihovo porijeklo (ljudsko, humanizirano, mišije itd.).
Prednosti i nedostaci biološke terapije
+ Prednosti
Prednost tako velikih molekula je u tome što se u organizmu ponašaju selektivnije. Povezuju se tamo gdje mi to želimo i ne utječu ni na što drugo. U praksi to znači da je njihova učinkovitost značajno veća od učinkovitosti drugih vrsta liječenja, a istodobno uzrokuju manje nuspojava.
Još jedna prednost je ta da se metaboliziraju u organizmu drugačije od malih molekula, stoga su kontraindikacije za druge lijekove rjeđe, što je posebno važno za osobe koje se liječe od nekoliko bolesti. Osobito u starijoj dobi osoba često uzima nekoliko tableta dnevno, a one mogu utjecati jedna na drugu.
Suvremeni biološki lijekovi gotovo se uvijek apliciraju injekcijom. Prednost je u tome što se obično propisuju svakih nekoliko tjedana, ovisno o lijeku. Mnogi biološki lijekovi dolaze u obliku injekcijskih brizgalica ili gotovog oblika prethodno napunjenih injekci, što omogućuje korištenje kod kuće.
– Nedostaci
Nedostatak može biti upravo sama injekcija, što za neke može biti neugodno.
Nedostaci uključuju dostupnost liječenja biološkom terapijom, budući da se kod mnogih bolesti pacijent prvo mora podvrgnuti konvencionalnom liječenju, a u slučaju njegove neučinkovitosti ili netolerancije na isto može prijeći na liječenje biološkom terapijom nakon uzimanja uzoraka krvi i pregleda pluća.
Zbog visokih troškova liječenja biološkom terapijom, ona se koristi samo za liječenje slučajeva kada konvencionalno liječenje ne može pomoći, iako biološko liječenje može biti trajno rješenje za mnogo veći broj bolesnika.
Visoka cijena i niska dostupnost biološkog liječenja nisu nedostaci bioloških lijekova, već je to nedostatak našeg zdravstvenog sustava.



