Psorijaza se može klasificirati prema nekoliko kriterija. Najčešće se koristi klasifikacija u kojoj se psorijaza dijeli na:
- akutnu (uključujući subakutni oblik) i
- kroničnu.
Psorijaza se također dijeli i prema mjestu na kome se pojavljuje. Ona se može pojaviti:
- u pregibima tijela (psoriasis inversa),
- na vlasištu glave (psoriasis capillitii),
- na noktima (psoriasis unguium),
- na dlanovima i stopalima (psoriasis palmoplantaris).
U kliničkoj praksi susrećemo se i s takozvanim posebnim oblicima psorijaze, koji, primjerice, uključuju:
- plak psorijazu (psoriasis vulgaris),
- pustularnu psorijazu (psoriasis pustulosa),
- kapljičastu ili eruptivnu (psoriasis guttata),
- eritrodermičnu psorijazu (psoriasis erythrodermica).
U sljedećem tekstu govorit ćemo o ranije navedenim i najčešćim vrstama psorijaze.
Plak psorijaza (psoriasis vulgaris)
Ovo je najčešći oblik psorijaze i pogađa približno 85-90% bolesnika s psorijazom. Plakovi se najčešće nalaze na laktovima, koljenima, vlasištu i lumbalnom dijelu kralježnice.
Tipične su oštro ograničene crvene i ružičaste lezije prekrivene srebrnkastim ljuskicama. Za procjenu težine stanja liječnici koriste indekse (PASI, BSA, DLQI). Sukladno tome, psorijazu dijele na:
- laku,
- umjereno tešku,
- tešku.

Pustularna psorijaza (psoriasis pustulosa)
Ovo je poseban oblik psorijaze koji karakterizira prisutnost pustula, odnosno gnojnih mjehurića. Može se manifestirati u nekoliko oblika:
- generalizirana pustularna psorijaza (von Zumbusch),
- palmarna i plantarna pustuloza,
- akropustuloza (Hallopeau),
- impetigo herpetiformis (tijekom trudnoće).
Kapljičasta ili eruptivna (psoriasis guttata)
Ovo je najčešći akutni oblik psorijaze. Obično se javlja kod mlađih bolesnika nakon što su preboljeli akutnu infekciju (najčešće streptokoknu upalu krajnika). Radi se o mnogobrojnim manjim lezijama veličine kapljica koje gusto pokrivaju cijelo tijelo. Često je popraćena svrbežom.
Eritrodermijska psorijaza (psoriasis erythrodermica)
Eritrodermijska psorijaza je stanje u kojem se psorijatične promjene šire na cijelu površinu kože. Koža je intenzivno crvena i može biti prekrivena ljuskicama. Istovremeno se povećavaju i limfni čvorovi, a javlja se i povišena temperatura, bolovi u zglobovima i jak svrbež.
Oboljeli također mogu imati veći rizik od razvoja infekcija i zatajenja srca.
Inverzna psorijaza (psoriasis inversa)
Karakteristično obilježje ovog oblika psorijaze je atipična lokalizacija kožnih promjena. Koncentrirani su u područjima pregiba kože i popraćeni su jakim svrbežom.
Psorijaza glave (vlasišta)
Psorijaza glave (vlasišta) se javlja na granici kože i kose te na koži bez kose – uglavnom iznad čela i na stražnjem dijelu glave. U nekim slučajevima bolest može zahvatiti cijelo vlasište (dio glave prekriven kosom). Lezije su pokrivene značajnim naslagama ljuskica.
Psoriasis capillitii često dolazi u kombinaciji s drugim vrstama psorijaze. Prilikom početnog dijagnosticiranja važno je razlikovati je od seboroičnog dermatitisa.

Psorijaza noktiju (psoriasis unguium)
Psorijaza noktiju javlja se u okviru kožnog oblika psorijaze ili samostalno u 5-10% ukupnih slučajeva. Javlja se u 70% bolesnika s psorijatičnim artritisom.
Nokti su obično zahvaćeni simetrično, na površini nokta nalaze se brojne male udubine. Ako je zahvaćen korijen nokta (stručno matriks), nokti rastu zadebljani, s brazdama i bez sjaja, to nazivamo onihodistrofijom nokta. Psorijatske lezije ležišta nokta mijenjaju boju nokta i nalikuju mrljama od ulja.
Psorijaza dlanova i stopala (psoriasis palmoplantaris)
Može se pojaviti kao zaseban čvor koji se nalazi samo na dlanovima i stopalima ili može biti oblik plak psorijaze. Psorijaza dlanova i stopala često je otporna na liječenje.

Psorijatični artritis (psoriasis arthritis)
Gore navedene vrste psorijaze kože često se šire na zglobove, što se naziva psorijatičnim artritisom. Kod ove vrste psorijaze uglavnom su zahvaćeni mali zglobovi šake (uključujući okolna tkiva) i kralježnica. Zglobovi su zahvaćeni asimetrično, bolni su, natečeni, koža iznad njih je crvena.
Psorijatični artritis javlja se pretežno u osoba u dobi između 30 i 50 godina, a njegovo liječenje bi trebalo biti u rukama reumatologa.



